Prolazi godina otkad ste mi polomili srce.. tog dana će Vas obići u 11h oni koji su Vas i za života obilazili, pokloniti se još jednom nad Vama...
Ljubim Vas ovoliko...
Čuvam i mesto na kome ste, čuvam, samoće se bojim.. znam ja da Vam trebam, ljubav je lepa iako nije ista kao nekad... tada sam Vas imala, imam vas i sad kad ostanemo same..
Tog jutra obukoh žuti džemper i crne pantalone.. Pogledah se u ogledalo,pomislih kako sam debela i krenuh da se presvučem.. Pružistve svoju tanku ruku povlačeći me ka sebi.. rekoste: Lepa si... Često se setim da sam Vama bila lepa..
Neko mi reče da će trebati dosta vremena da se zaboravi tako blagoslovena duša.. Da li će se ikad zaboraviti?
Prolazi četrdeset dana..
Da li znate koliko mi nedostajete?
Da li znate koliko je bola ostalo?
Tuge?
Hoću, hoću ponovo da vas nosim na rukama dok mi govorite: "Imaš i koga.."
Da li je moguće spavati a ne sanjati Vas? Gospode Bože, smiluj se i donesi bar malo mira, ublaži bol..
Dokle god budem sanjala, čuvaću Vas u snovima.
Ljubim Vas ovoliko..