Cvete moj…
Teško je poverovati da te više nema. Teško je naći reči koje bi stale u toliku tugu.
Otišla si tiho, prerano, a zauvek si ostavila prazninu u našim srcima. Bila si svetlost koja je obasjavala naše dane, iskra radosti u svakom susretu, nežnost u najčistijem obliku.
Kao kuma, kao prijatelj, kao neko ko te je voleo kao svoje — bol je neizmerna.
Luka i Helena su te voleli iskreno i dečije čisto, i zauvek će te pamtiti kao svoju Noru.
Neka anđeli čuvaju tvoju dušu, mila naša. Tvoja toplina i osmeh žive u nama.
Zauvek u našim mislima, zauvek voljena.