Prosto sam se skupila kao krušna mrva
U zvuk tvoga imena zapelog u grlu
I u damar sećanja na dugi obični život
I čak i da mogu još jednom o svemu
Čemu i kome bih sirotinjski stih
Kad velikim rečima ne umem ni tugu
Ni da te bolujem ne znam suzno lirski
Samo kao led tanak u prsima pucam
I cvilim ti ime nečujno u sebi
ko severac mraznim poljem kad zavija.