Otišla si sa mirisom jutra,
na put sa kojeg se više ne vraćaš.
Ostavila si nas da gledamo u visine,
da tražimo najlepšu zvezdu.
Kako da dodirnemo nebo, da se približimo tebi.
Ostavila si nam bol koja je sve jača.
Ne možemo te vratiti,
ne možemo da ne gledamo u nebo tražeći nama najdražu i najlepšu zvezdu.
Ne možemo, da se ne pitamo ZAŠTO?
Sa nama si uvek i svuda dok smo živi.
Sa tobom je naša ljubav jača od vremena i zaborava.
Tvoja porodica
Tamo si ti gde je sunce prestalo da sija.
tamo si ti gde nebo sa zemljom plače.
tamo si ti gde je tako visoko i daleko,
a mi smo ostali ovde, bez tebe,
gde suze i bol nikada neće prestati.
Voli te tvoja porodica
Nebo je uzelo sebi najbolje, a to si ti.
Sa tobom je svaki osmeh bio lepši,
sa tobom je svaka radost bila veća.
Provedeno vreme sa tobom je bilo predivno,
ali prekratko.
Uvek ćeš biti naš anđeo čuvar.
Volimo te.
Tvoja porodica
Tvojim preranim odlaskom,
otišao je najlepši deo nas.
naši životi su postali ništa.
u njima žive samo bolna sećanja.
tamo daleko,u tišini večnog mira,
prati te naša neugasiva ljubav,
jača od vremena i zaborava.
Tvojim preranim odlaskom ,otišao je najlepši deo nas.
Naši životi su postali ništa, u njima žive samo bolna sećanja.
Tamo daleko, u tišini večnog mira,prati te naša neugadiva ljubav, jača od vremena i zaborava.