Dan za danom, korača još jedna godina bez tebe.
Suza i dalje niz obraz mi klizne,
onako bez konrole, kada sećanja mi navru...
U grlu samo knedla koje se ne da tako lako progutati.
Onda se samo setim tvog zvonkog smeha i preplavi me neka milina
i čini se kao da si tu i da nikada nisi ni otišla.