Draga Mama,
ubjeđujem sebe u neminovno da se nećeš vratiti,da ne možeš ustati, da Te više neću vidjeti, zagrliti, poljubiti, ali uzalud.
Vidim Te na Tvojoj stolici, vidim Te kako piješ svoju kafu, vidim Te za volanom, vidim Te pri svakom kretanju ulicom, u gotovo svakoj nasmiješenoj ženi, vidim Te svuda, a nema Te. Uz svu tugu i prazninu bez Tebe, "borim se" za istinu o Tvom odlasku, ovijenom zloslutnim sumnjama. Eh, kad bi mogla ustati!? Volim Te.